DVD “Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu”, kolijevka i izvorište modernog hrvatskog dobrovoljnog vatrogastva , ustrojen je 17. lipnja 1864. godine, te je ujedno prvo dobrovoljno vatrogasno društvo na području Republike Hrvatske odnosno jugoistočne Europe.
U proteklih 145 godina zbile su se goleme društvene promjene koje su neizbježno utjecale i na život i djelovanje Varaždinskog dobrovoljnog vatrogasnog društva, što je kronološki prikazano na temelju brojnih sačuvanih dokumenata i izvornih zapisa onim slijedom kako su se održavale, a vezano uz određeni period odnosno društvenu obljetnicu. Konačno, Varaždin je često puta u više od osam stoljeća dugom razvojnom putu odigrao izrazito značajnu ulogu u hrvatskoj povijesti, a vatrogastvo je samo jedna važna sastavnica te povijesti.
Jedna od najtežih, kontinuirano prisutnih nevolja i pogibelji ( uz ratove i bolesti) koje su pratile razvojni put grada Varaždina i uveliko mijenjale njegovu arhitektonsku fizionomiju nanoseći pritom s ekonomskog gledišta strašne i nesagledive posljedice bili su česti požari.
Od svih hrvatskih gradova Varaždin je najčešće gorio.
Posljedice katastrofalnih požara bile su stravične, tako da su ljudi počeli dijeliti vrijeme na prije i poslije požara. Ovdje ćemo spomenuti dva najveća i to onaj iz godine 1582. i još strašniji požar iz 1776. godine u kojem je nestalo 334 (385?) kuća. Ovaj posljednji požar bio je najveća katastrofa u povijesti grada Varaždina, jer je učinio kraj zlatnom vremenu varaždinskog političkog, kulturnog, društvenog i privrednog razvoja. Do tog vremena Varaždin je bio najnapredniji i najrazvijeniji grad kontinentalne Hrvatske, a u jednom je trenu pretvoren u prah i pepeo.
Relativno rano donesene su neke važne odredbe u svrhu obrane grada od požara. Najstarije takve odredbe nalazimo u protupožarnom statutu u Varaždinu, godine 1747. Detaljnije i podrobnije pitanjima obrane i zaštite od požara, bave se specijalni propisi tzv. “Požarni redovi” ( Feuer Ordnung ), redarstveni i požarnički propisi. Za povijest vatrogasne službe kod nas najvažniji takav propis je onaj od 27. ožujka 1827. godine, zbog toga, što predstavlja vrhunski doseg feudalne organizacije gašenja vatre, a posljednji je prije organiziranja vatrogastva po tipu građanskog društva.
Dakle, postojeći su propisi u detalje predvidjeli koju bi ulogu trebao imati pojedini ceh u onovremenom vatrogastvu. I kako su požarni propisi postajali sve savršeniji, sve je bio manji udio cehova u gašenju vatre. Dokumenti bilježe nerede i nedisciplinu na garištima već 1790. godine, a od 1850. cehovi su kao vatrogasna organizacija u Varaždinu potpuno zatajili. Od 01. svibnja 1860. godine stupa na snagu Novi obrtni red i zakon. Novi obrtnici nisu više htjeli pristupiti svome cehu, već su se uz podignutu obrtnicu kod obrtne oblasti nastojali osamostaliti. Time su odbili sve obveze prema cehovima pa i one o gašenju vatre, a požari veći ili manji i dalje nemilosrdno haraju gradom i okolicom.
Takvo stanje najbolje ilustrira događaj vezan uz požar godine 1863. u Optujskoj ulici, u kojem je na gašenju vatre sudjelovalo svega nekoliko građana kao dobrovoljni branitelji i kako onovremeni kroničar piše gasili su vatru “doduše nešto neokretno, ali bila je dobra volja i pomogli su”. U to vrijeme nekoliko građana vodi konkretne razgovore o osnivanju dobrovoljnog vatrogasnog društva u Varaždinu. Okupljaju veći broj istomišljenika, organiziraju sastanke i dogovore, a neki od njih sudjelovali su u već spomenutom gašenju vatre u Optujskoj ulici.
Do mjeseca svibnja 1864. godine uspjeli su okupiti 156 Varaždinaca, vođenih istom mišlju i željom, da će se jedino vatrogasna organizacija dobrovoljnog društvenog tipa u onovremenim okolnostima moći uspješno suprostaviti požaru. Sastavljen je i zapisnički memorandum upućen gradskom poglavarstvu. Bilo je to vrijeme kada je magistrat zatražio od šefa policije Vjekoslava ( Alojzija) Zadravca, kao odgovornog za poslove vatrogastva, da sastavi nove požarne propise.
Na sjednici gradskog zastupstva 17. lipnja 1864. godine on jednostavno izjavljuje kako mu nije pošlo za rukom da načini nove požarne propise jer to više nije moguće, pošto vlada nesporazum između starih i novih slobodnih obrtnika. Stoga predlaže da gradsko poglavarstvo prizna osnovanim dobrovoljno vatrogasno društvo koje je uvelo i vatrogasni red među sobom što se vidi iz Zapisnika od 07. svibnja 1864. godine.
Taj prijedlog Vjekoslava Zadravca prihvatilo je gradsko zastupstvo, a rezultat svega bio je da je u Varaždinu osnovano prvo Dobrovoljno vatrogasno društvo svega 18 godina nakon prvog dobrovoljnog vatrogasnog društva u Njemačkoj i u svijetu. Karl Metz osnovao je prvo dobrovoljno vatrogasno društvo u njemačkom gradiću Durlachu 1846. godine.
Upute o osnivanju vatrogasne društvene organizacije u Varaždinu, šalje iz njemačke Varaždinac Oton Mayer koji je radio u Njemačkoj kao turpijarski pomočnik i tu se upoznao na licu mjesta s njemačkom vatrogasnom službom. Njegov otac Ferdinand Mayer, zamjenik štrcara, Antun Polansky, Vinko Zagursky i dr. bili su Inicijativni odbor za osnivanje dobrovoljnog vatrogasnog društva u Varaždinu ( vlastoručno potpisani u Matičnoj knjizi Zbora). Tako je 17. lipanj 1864. godine trajno upisan ne samo u analima hrvatskog već i svjetskog vatrogastva. Varaždin je postao kolijevkom hrvatskog vatrogastva, a cijela varaždinska regija jedna od najznačajnijih vatrogasnih cjelina u Hrvatskoj.
Osnutak ovog Društva postaje poticajem za osnivanje novih vatrogasnih društava, ne samo u varaždinskoj regiji već i u ostalim krajevima diljem naše domovine.
Od osnutka Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu ima za svoje potrebe društvenog liječnika, svećenika i veterinara. Da je Društvo postalo ljubimac ne samo članova obitelji, već i građana Varaždina, grada baroka, cvijeća i glazbe, možemo zaključiti po tome što glazbenici koji u to vrijeme djeluju u gradu posvećuju Zboru u čast razne glazbene kompozicije (polke, valcere, nadgrobne pjesme). Stoga su i sami vatrogasci odlučili već u svojim prvim danima postojanja osnovati limenu glazbu i pjevački zbor. Svakako treba spomenuti Antuna Papsta poznatog zvonoljevača i vatrogasca koji je član ovog Društva od samog početka, a izradio je još 1864. godine vatrogasnu štrcaljku koju je gradsko zastupstvo i otkupilo, nakon što je utvrđeno da je bolja i jeftinija od bečkih.
Sa svojom drugom vatrogasnom štrcaljkom Papst sudjeluje na “Pervoj dalmatinsko – hrvatsko – slavonskoj privrednoj izložbi” u Zagrebu, gdje je odlikovan srebrnom kolajnom.
Ovdje, dakle u Varaždinu, stvoreni su i prvi temelji stručne vatrogasne literature koja se tiska u tadašnjoj Platzerovoj tiskari. Mirko Kolarić st. i umirovljeni domobranski kapetan Ljudevit Heylman preveli su s njemačkog jezika na hrvatski Vježbovnik, što je uveliko pomoglo pri uvježbavanju momčadi.
Spomenut ćemo i vatrogasca Felixa Udla koji je 1883. napisao “Pouku za dobrovoljne vatrogasce” a 1885. “Vježbovnik I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu”.
Nadalje za unapređenje vatrogasno dojavne službe značajno je uvođenje telefona, brzojava, budilnih zvona predanih u promet 1883. godine.
Kako je ovaj grad bio sklon germanizmima pod velikim utjecajem Austrije i Njemačke, u tom pogledu ni vatrogastvo nije moglo biti iznimka, tim više što je osnovano prema njemačkim uzorima, a i sami osnivači bili su vezani uz taj njemački element u gradu. Upravo zbog toga, Varaždinsko vatrogasno društvo predstavlja poprište najžešće borbe domaćeg i stranog elementa, borbe za hrvatski jezik i narodnu stvar. Prvi puta skupštinski zapisnik pisan je hrvatskim jezikom 10. svibnja 1874. godine. Od tada se svi zapisnici pišu materinjim jezikom. Do 1877. godine Zbor je sasvim pohrvaćen.
Značajne su osim toga manifestacije koje povezuju ovo Društvo s vatrogastvom u Hrvatskoj ali i u Njemačkoj, Austriji, Mađarskoj i dr. Tako je jedino iz Hrvatske na Šestoj skupštini njemačkih požarnika, koja se održala od 19. – 22. kolovoza 1865. godine u Leipzigu, bilo naše tek osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Varaždina. Godine 1872. sudjeluju na Europskom vatrogasnom kongresu u Beču itd. Ovo naše najstarije Društvo održava dakle veze s Europom od svojih prvih početaka djelovanja. Godine 1876. Društvo je imalo ukupno 321. člana. Ova godina značajna je za povijest hrvatskog vatrogastva jer je baš ovdje u Varaždinu rođena ideja o stvaranju jedne centrale za vatrogasnu organizaciju u Hrvatskoj i Slavoniji ( još 1871. ideja je potekla od Alojzija Zadravca). Ideja je sustavno razrađivana 1874. u Sisku, a realizirana 1876. u Zagrebu kao Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica ( 5. lipnja 1876.) Uskoro poslije toga Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu prestaje biti član Mađarskog vatrogasnog saveza. Opće političke prilike dovele su u rukovodstvo Društva mađarske elemente, koji će se održati na vlasti do 1908. godine.
Na ovom tlu nikla je ideja o stvaranju Jugoslavenskog vatrogasnog saveza kao središnjice cjelokupnog vatrogastva kraljevine Jugoslavije koji je trebao pristupiti Sveslavenskom vatrogasnom savezu sa sjedištem u Pragu. Da to nisu bile samo puste želje, već da se u Varaždinu ozbiljno pristupilo nekim predradnjama u vezi toga, dokazuju arhivski podaci iz 1923. godine. Iste godine propada ideja o stvaranju Jugoslavenskog vatrogasnog saveza. Sve do 1929. godine rad dobrovoljnih vatrogasnih društava odvijao se nesmetano i normalno, međutim uvođenjem monarhističke diktature 6. siječnja 1929. godine vlast se sve više uplitala u stvari vatrogasnih društava što se ujedno vidi i po prisutnosti režimskih ljudi u upravi društva u koje su stavljeni predstavnici vojske, policije i gradskih općina.
Dolazi i do novih promjena u vatrogastvu. U skladu s tim osnovana je 26. svibnja 1929. godine Vatrogasna župa u Varaždinu koja okuplja vatrogasne čete kotara i nadzire njihov rad, osposobljava vatrogasce putem tečajeva, vježbi i predavanja, vodi statistiku i sl. Broj učlanjenih Društava je 23.
Tako je režim pod svoju kontrolu stavio najbrojniju, najhumaniju i u narodu najpopularniju organizaciju. Pod izlikom da pomaže i razvija vatrogastvo Kraljevina Jugoslavija donosi Zakon o organizaciji vatrogastva, koji stupa na snagu 15. srpnja 1933. godine. Cjelokupno vatrogastvo potčinjeno je vrhovnom predstavniku i vođi Vatrogasnom savezu u Beogradu, a u nadležnosti je Ministarstva za tjelesni odgoj naroda, dok je kao pokrovitelj nametnuti kraljević Tomislav. Dobrovoljna vatrogasna društva mijenjaju ime u četa. Vatrogasno društvo u Varaždinu kao najstarije služi se, iako protuzakonito, svojim starim imenom kad god je to moguće. U međuvremenu i Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica mijenja ime u Vatrogasna zajednica Savske banovine.
Rat je na pomolu. Na vatrogasnim sjednicama sve se više legalno raspravljalo pitanje obrane od napada iz zraka, zatim o mogućnostima oslobađanja vatrogasaca vršenja vojne dužnosti, dok se ilegalno radilo na organiziranju obrane, analizirala se politička situacija i sl. Sve to traje do 1941. godine kad je razriješen Upravni i Nadzorni odbor po naredbi Vatrogasne zajednice, a predsjednik Branko Svoboda isključen iz Društva. Isto je bilo u svim dobrovoljnim vatrogasnim društvima, čije su uprave raspuštene, a imenovani su povjerenici.
Okupacijom zemlje došlo je do korijenitih promjena u mnogim vatrogasnim društvima čiji je rad posvuda ograničen. Teške ratne prilike ostavljaju tragove kako u radu Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Varaždinu tako i u žrtvama, članovima ovog Društva koji su svoje živote žrtvovali za bolje sutra.
Dani rata ostavili su diljem zemlje vidljive tragove razaranja i brojne ljudske tragedije. Stoga se odmah pristupa obnovi i izgradnji zemlje u kojoj su i dobrovoljna vatrogasna društva dala neprocjenjiv doprinos, izvršavajući svoje odgovorne zadatke.
Poslijeratno socijalističko vatrogastvo razvija se u okvirima prvog Zakona o vatrogasnim društvima u NR Hrvatskoj od 22. svibnja 1948. godine. Osim zadataka na provedbi požarne preventive, članovi Društva poklanjaju posebnu pozornost stručnom osposobljavanju kadrova putem seminara (kurseva), vatrogasne škole, vježbi, tehničkoj opremi ali i unapređenju kulturnog i društvenog života organiziranjem raznih susreta, izleta i suradnje s velikim brojem hrvatskih dobrovoljnih društava.
Potrebno je spomenuti i to, da je od prvih početaka Društvo pretplaćeno na razne stručne časopise s područja vatrogastva a u cilju što bolje edukacije članstva. Spomenut ćemo slijedeće: Vatrogasac, Vatrogasni viestnik, Požarna obrana, Glasnik civilne zaštite, Narodno vatrogastvo, Stručni vatrogasni časopis Saveza DVD Republike Hrvatske, Suvremeno vatrogastvo, Vatrogasni vjesnik i dr. Međutim, kako smo vidjeli varaždinski se vatrogasci i sami bave pisanjem i objavljivanjem stručne literature s područja vatrogastva, pa treba svakako spomenuti Branka I. Bolića i njegovu još danas aktualnu knjižicu Zapaljivost ( i otrovne osobine) kemijskih materijala, načini njihovog gašenja i upotreba za isto, Varaždin 1939. godine.
Isto tako važno je sudjelovanje varaždinskih vatrogasaca u obilježavanju crkvenih proslava npr. vatrogasne straže uz Božji grob u crkvi Sv. Florijana, obilježavanje društvenog patrona Sv. Florijana, uz bakljadu i podjelu priznanja članovima Društva. Ove proslave njeguju se sve do 1947. godine kada dobivaju jedan novi karakter, odnosno neke od njih potpuno se ukidaju, a sve veća prednost kao i akcent stavljaju se na politička predavanja.
Pravi razvoj Društva počinje 1948. godine. Društvu pristupa 21 omladinac koji djeluju u okviru omladinskog voda, a 1951. godine osniva se i pionirski vod kao vatrogasni podmladak koji će postizati zapažene rezultate na vatrogasnim natjecanjima u Hrvatskoj i Sloveniji.
Od značajnijih događaja u 1952. godini potrebno je spomenuti 2. svibanj, Dan vatrogastva u SR Hrvatskoj koji se od navedene godine slavi kao uspomena na dan osnutka Hrvatsko – slavonske vatrogasne zajednice 1876. godine.
Konstantni razvoj grada Varaždina i njegovo prerastanje u istaknuti industrijski centar postavio je nove i proširene zadaće u obrani od požara i drugih elementarnih nepogoda što je rezultiralo pronalaženjem novih organizacionih oblika u radu ovog dobrovoljnog vatrogasnog društva. Upravo to je bio razlog da se na prijedlog komandira DVD-a (17. studenog 1958. godine) dio članova DVD-a, njih 15, pretvori u novi oblik djelovanja u okviru DVD-a kao javno-sigurnosna služba tzv. “stalna vatrogasna straža”, koja će kasnije prerasti u Profesionalnu vatrogasnu jedinicu (1. siječnja 1966. godine).U početku bio je to primjer dobre suradnje i koordinacije profesionalnih vatrogasnih službi s dobrovoljnim vatrogasnim društvima, međutim postepeno će profesionalne vatrogasne jedinice onemogućavati i sputavati djelovanje članova dobrovoljnog vatrogasnog društva, tako da će dobrovoljno vatrogasno društvo postepeno gubiti svoju prvobitnu povijesnu namjenu organiziranog dobrovoljnog vatrogastva i postati nekom vrstom rezerve. Upravo zbog tradicije i bogate prošlosti hrvatskog i varaždinskog dobrovoljnog vatrogastva bilo je potrebno vratiti ugled i namjenu koju su dobrovoljna vatrogasna društva imala tijekom proteklog vremena.
Godine 1966. u dvije adaptirane prostorije vatrogasnog doma smještena je Arhivsko-muzejna zbirka kao prva takve vrste na ovim prostorima. Izložena je arhiva i dokumentacija, fotografije, diplome, kacige, uniforme i dr. od najranijih početaka djelovanja Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora pa sve do današnjih dana. Ova će se zbirka tijekom slijedećih godina proširivati i nadopunjavati novim eksponatima, a konačni oblik dobit će povodom 130-te obljetnice Društva kao reprezentativni izložbeni prostor u novim prostorijama kao Muzej hrvatskog vatrogastva. Na temelju Zakona o zaštiti od požara u SR Hrvatskoj godine 1968. dolazi do osnivanja osam Požarnih centara, operativno objedinjenih u Vatrogasnom savezu općine Varaždin (60 dobrovoljnih vatrogasnih društava). Svi centri djeluju prema svom Programu rada, a vode brigu o opremi društava, stručnom osposobljavanju članstva, mladim kadrovima i sl. U Požarnom centru Varaždin objedinjeno je 15 dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Zanimljiva manifestacija uvodi se prvi put 1972. godine pod nazivom Lipanj – mjesec zaštite od požara s ciljem aktivnijeg sudjelovanja u organizacionim, propagandnim i obrazovnim vatrogasnim djelatnostima svih vatrogasnih struktura. U ovu se akciju uključuju i učenici osnovnih škola s literarnim i likovnim ostvarenjima, što je rezultiralo dobrom suradnjom škola i dobrovoljnih vatrogasnih društava, dakle najvažnijih ustanova za unapređenje vatrogasne kulture kod mladog naraštaja.
U znak sjećanja na Varaždinca Mirka Kolarića st., sjajnog vatrogasnog djelatnika, učitelja i organizatora hrvatskog vatrogastva, tajnika Hrvatsko-slavonske vatrogasne zajednice, uvodi se na poticaj tadašnjeg predsjednika Društva Josipa Seleca, 1980. godine Memorijal Mirka Kolarića st. Ovo natjecanje postat će tradicionalna vatrogasna manifestacija vatrogasaca Hrvatske koja iz godine u godinu poprima sve istaknutiji karakter sa sve većim brojem sudionika natjecanja.
Značajan akcent poklanja se stručnom osposobljavanju članstva, tehničkoj opremi, sudjelovanju članova na raznim natjecanjima od općinskih, regionalnih do državnih, a njeguje se pored suradnje s dobrovoljnim vatrogasnim društvima u Hrvatskoj i Sloveniji (Škofja Vas – Celje) također i suradnja s pobratimskim češkim društvom Velvary kod Praga ( 13. travanj 1984.). O tom vatrogasnom događaju pisao je i stručni časopis za vatrogastvo tadašnje Čehoslovačke Požarni ochrana.
S promjenama koje su uslijedile u političkom životu u Republici Hrvatskoj nakon višestranačkih demokratskih izbora na kojima je pobijedila stranka Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), došlo je do promjena i u dobrovoljnom vatrogastvu Hrvatske.
Nakon neuspjele agresije Jugoslavenske narodne armije na Republiku Sloveniju započela je i agresija na Republiku Hrvatsku. Od 15. rujna 1991. godine počele su ratne aktivnosti u gradu Varaždinu u kojima su angažirani i dobrovoljni vatrogasci kao dopunska snaga Profesionalnih vatrogasnih jedinica. Teške ratne prilike ostavile su tragove diljem zemlje. Uništeni su mnogi vatrogasni domovi i vatrogasna oprema, a živote su izgubili i mnogi dobrovoljni vatrogasci izvršavajući humani i plemeniti zadatak – spašavanje ljudi i imovine. To je bio poticaj Predsjedništvu Vatrogasnog saveza Hrvatske da se pokrene akcija Sveti Florijan za prikupljanje vatrogasne opreme, izgradnju vatrogasnih domova i sl. Među prvima ovoj humanitarnoj akciji priključili su se i varaždinski dobrovoljni vatrogasci.
Radosna vijest uslijedila je 25. rujna 1992. godine kada je na sjednici Međunarodnog tehničkog komiteta za preventivu i gašenje požara (CTIF) Vatrogasna organizacija Hrvatske primljena u članstvo te međunarodne vatrogasne asocijacije. Bilo je to još jedno priznanje Hrvatskoj i njenim dobrovoljnim vatrogascima.
Od 12. prosinca 1992. godine prema prihvaćenom Statutu Dobrovoljno vatrogasno društvo Varaždin dobiva svoj prvi povijesni naziv Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu, što su članovi Društva primili sa posebnom radošću.
Nove zapažene rezultate postiže ekipa DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu na državnom prvenstvu Austrije u Mattersburgu (Gradišće), gdje se plasirala na drugo mjesto, a na Desetoj vatrogasnoj olimpijadi u Berlinu ( Njemačka) od 11. do 17. srpnja 1993. u reprezentaciji Hrvatske sudjelovala je i ekipa Profesionalne vatrogasne jedinice iz Varaždina osvojivši srebrnu medalju. Ovaj uspjeh značajniji je tim više što je državnu reprezentaciju Hrvatske vodio trener, istaknuti varaždinski i hrvatski vatrogasni djelatnik Zvonko Biškup.
Iste su godine počele pripreme za obilježavanje 130-tog jubileja varaždinskog i hrvatskog vatrogastva koje je na svečani način obilježen 18. i 19. lipnja 1994. godine pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, koji ovom svečanom prilikom društvu poklanja novu društvenu zastavu i dodjeljuje Povelju Republike Hrvatske. Najvažnije akcije usmjerene su na izgradnju Muzeja hrvatskog vatrogastva i tiskanje publikacije”Povijest Prvog hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog zbora u Varaždinu”.
U razdoblju od 1994. do 1999. godine, tj. periodu između dviju velikih društvenih obljetnica 130-te i 135-te, Društvo postiže izuzetno vrijedne rezultate.
“Prije svega to se odnosi na uspjehe postignute na međunarodnim vatrogasnim natjecanjima u domovini i inozemstvu. Od inozemnih spomenut ćemo 40-to tradicionalno natjecanje vatrogasaca Gradišća (Burgenland, Austrija) održano 30. lipnja i 2. srpnja 1995. godine u Neusiedlu am See, gdje je Republiku Hrvatsku izuzetno uspješno zastupalo odjeljenje DVD-a Varaždin na čelu sa Zvonkom Biškupom, zapovjednikom postrojbe, prikazavši svoju spretnost i brzinu u izvođenju vatrogasne vježbe i štafetne utrke. Svoje umijeće, uvježbanost i fizičku pripremljenost pokazalo je 3150 vatrogasaca svrstanih u 350 natjecateljskih odjeljenja. U konkurenciji gostujućih odjeljenja natjecateljska ekipa DVD-a Varaždin osvojila je 1. mjesto u kategoriji srebra i 2. mjesto u kategoriji bronce”.
Novi izvrsni uspjeh postiže natjecateljska ekipa varaždinskog DVD-a 1997. godine na Vatrogasnoj olimpijadi u danskom gradu Herningu osvajanjem srebrnog odličja. Ovom vatrogasnom događaju poklonili su značajan publicitet svi europski i hrvatski mediji: televizija, radio i tisak. Bio je to još jedan dokaz i priznanje kvalitete i tradicije varaždinskog vatrogastva.
I slijedeće 1998. godine rezultati nisu izostali. Na 1. međunarodnom vatrogasnom natjecanju u njemačkom gradu Engertshamu 23. svibnja 1998. godine osvajaju u klasi “B” srebro. Već tradicionalno sudjeluju i na brojnim vatrogasnim natjecanjima u Austriji gdje također postižu visoke rezultate.
Od značajnijih događaja potrebno je spomenuti i sudjelovanje varaždinskih i hrvatskih vatrogasaca na međunarodnoj izložbi Halbturn 1998. godine u austrijskoj saveznoj pokrajini Gradišće (Burgenland), gdje je cjelokupno hrvatsko vatrogastvo uspješno predstavljeno na izložbi “Vatrogastvo – vatra, dim, voda”. Među odabranim izlošcima bili su zanimljivi i vrijedni predmeti u vlasništvu DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu te predmeti iz Gradskog muzeja i Državnog arhiva Varaždin. Izložbu je pratio bogat i opsežan katalog tiskan u redakciji univ. prof. mr. dr. Helfrieda Valentinischa i mr.dr. Jakoba Michaela Perschia s objavljenim prilozima svih autora ove izložbe. Građu za Hrvatsku prikupila je i za izložbu obradila Biserka Vlahović. Na pripremi iste opsežnim radovima koordinirala je Hrvatska vatrogasna zajednica Zagreb i Dobrovoljno vatrogasno društvo Varaždin.
U ovom periodu značajna pozornost posvećena je brizi za mlade, odnosno vatrogasni podmladak, jer je članstvo uglavnom starije dobi. Tako je uoči 135-te obljetnice DVD-u pristupilo 12 djevojčica i 20 dječaka.
Radosna vijest uslijedila je početkom 1999. godine, kad je donijeta odluka o kandidaturi Varaždina za domaćina Međunarodnog natjecanja vatrogasaca CTIF-a koje će se održati u Hrvatskoj 2005. godine. Tako je gradu Varaždinu, njegovim žiteljima i vatrogascima pripala čast da budu domaćini 13. međunarodnog natjecanja vatrogasaca pod okriljem Međunarodnog tehničkog komiteta za preventivnu zaštitu i gašenje požara ( CTIF). To će biti vrijedan prinos daljnjoj afirmaciji varaždinskog i hrvatskog vatrogastva u Europi i svijetu.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu osim stručnog rada na suzbijanju požara, otklanjanju posljedica elementarnih i drugih nepogoda djeluje na vatrogasnoj preventivi i vatrogasnom prosvjećivanju građana Varaždina što je vidljivo iz sačuvanih dokumenata i istražene građe. Posljednjih godina ove su aktivnosti pojačane u okviru Svibnja – mjeseca zaštite od požara , nizom svečanosti uz Dan vatrogastva i zaštitnika vatrogasaca Sv. Florijana, pružanjem stručne pomoći kao i savjeta građanima kako se zaštititi od požara, naročito zbog toga što se stalno povećava opasnost od izbijanja požara kako u domaćinstvima tako i u industriji grada. U svrhu prevencije provode se pregledi domaćinstava, a tiska se svake godine i propagandni letak i plakat. Jedna od glavnih preokupacija članova je briga za vatrogasni podmladak te njegovo angažiranje u djelatnosti vatrogastva u skladu s vatrogasnom tradicijom koja u ovim dijelovima Lijepe Naše ima čvrste povijesne korijene. Stoga nije nikakvo čudo što je Vatrogasni dom u Varaždinu mjesto na koje rado dolaze mladi. Konačno, tu su raznovrsne mogućnosti za stjecanje i proširenje vatrogasnih znanja i vještina, a isto tako i dobro opremljeni prostori brojnim sadržajima koji danas posebno privlače mlade. U sklopu Vatrogasnog doma nalazi se i Muzej hrvatskog vatrogastva, jedini za sada u Hrvatskoj koji čuva vrijednu povijesnu vatrogasnu građu i izloške vezane uz djelovanje najstarijeg dobrovoljnog vatrogasnog društva na ovim prostorima. Zahvaljujući upravo varaždinskim vatrogascima “čuvarima vatrogasne baštine” zbirka je iz godine u godinu postajala sve bogatija, pa danas broji 672 izloška, izložena u muzejskom prostoru površine 600 m2.
Zahvaljujući gospodinu Đuri Čovranu, ovdje se može mnogo toga zanimljivog čuti iz bogate hrvatske vatrogasne prošlosti. Njegovom zaslugom i uz pomoć još nekoliko članova Društva, obnovljen je i veći broj starih vatrogasnih štrcaljki. Posebno je ovdje živo u svibnju, Mjesecu zaštite od požara, kada u prostorije Muzeja i dvorište Vatrogasnog doma dolaze školske ekskurzije, o čemu čitamo i u Knjizi dojmova. Interes za ovu specijaliziranu ustanovu pokazuju i brojne vatrogasne delegacije Hrvatske i svijeta, a sve više i stranci koji posjećuju Varaždin.
Tijekom proteklih godina pa sve do danas Dobrovoljno vatrogasno društvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu njeguje dobru međudruštvenu suradnju s brojnim dobrovoljnim vatrogasnim društvima u sklopu različitih društvenih manifestacija, obljetnica, godišnjih skupština, natjecanja i drugih aktivnosti, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Značajne su osim toga manifestacije koje tijekom 145 godina povezuju ovo Društvo s vatrogastvom Njemačke, Austrije, Mađarske, Češke, Slovenije, a u okviru Hrvatske vatrogasne zajednice i s Međunarodnim tehničkim komitetom za preventivu i gašenje požara (CTIF), što predstavlja vrijedan prinos međunarodnoj afirmaciji varaždinskog i hrvatskog vatrogastva u Europi, pa i u svijetu. Ovdje treba spomenuti i višegodišnju suradnju s prijateljskim Prostovoljnim gasilskim društvom Škofja Vas – Celje ( Republika Slovenija) s kojim je potpisana Povelja o suradnji i prijateljstvu 26. prosinca 1996. godine. To prijateljstvo traje i danas, što nas posebno raduje.
135-ta društvena obljetnica obilježena je svečanom sjednicom DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu 12. lipnja 1999. godine u Vatrogasnom domu u Varaždinu nešto skromnije nego što je to bilo 1994. godine. Nazočni su bili ugledni vatrogasni djelatnici dr.sc. Franjo Gregurić, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice i mr. Teodor Fricki, dopredsjednik, zamjenik ministra unutarnjih poslova Republike Hrvatske Zlatko Gledec, predstavnici Grada i Županije, te brojni vatrogasci, članovi Gradske vatrogasne zajednice Varaždin i dr. Predstavljena je nova publikacija u izdanju DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu. Riječ je o Zborniku dobrovoljnog vatrogasnog društva Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu – Kolijevka hrvatskog vatrogastva 1864. – 1999. knjiga II., autorice Biserke Vlahović. Promotori su bili dr. Janko Pavetić i mr. Teodor Fricki, kao recenzenti. Bila je to ujedno prilika da se još jednom zahvali brojnim sponzorima i donatorima za neposrednu potporu i pomoć koju su pružali tijekom pripreme i tiskanja ove knjige.
U povodu 135-te obljetnice DVD-a Varaždin predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice dr. Franjo Gregurić dodijelio je Društvu povelju “Đuro Deželić”, a diplome za posebne zasluge uručene su Ivanu Žitnjaku, Josipu Selecu i Marijanu Gradišćaku. Isto tako 23 pojedinca i 9 pravnih subjekata proglašeno je počasnim članovima DVD-a. Od opreme Društvo posjeduje navalno vozilo TAM 130, a za prijevoz osoblja i opreme koristi se Renault Trafic. Uz ovaj značajan vatrogasni jubilej Društvo je dobilo novo vatrogasno vozilo Renault Master, nabavljeno financijskom potporom Gradskog poglavarstva grada Varaždina i vlastitih sredstava.
Vezano s programom obilježavanja 135-te društvene obljetnice, održan je i tradicionalni 20-ti po redu Memorijal Mirka Kolarića st. i ovaj puta pod pokroviteljstvom Gradskog poglavarstva grada Varaždina. Kao i mnogo puta do sada, varaždinski su se vatrogasci potvrdili kao odlični domaćini i vrsni organizatori, ugostivši 133 vatrogasne ekipe s više od 1300 vatrogasaca, što je rekord dosadašnjih Memorijala, ali i vatrogasnih natjecanja u Hrvatskoj. Natjecateljska ekipa DVD-a Varaždin prvi puta je ukupni pobjednik Memorijala s osvojenih 401,5 bodova u “B” kategoriji muškarci.
Ovaj rezultat je vrijedniji tim više što je ista ekipa uz pomoć ostalih članova intenzivno radila na samoj pripremi i organizaciono-tehničkim uvjetima Memorijala.
Osim spomenutog, natjecateljska ekipa postiže sjajne rezultate osvajanjem brojnih prvih mjesta. Nabrojit ćemo samo ona najznačajnija: 20. memorijal Mirka Kolarića, natjecanje u Novom Marofu, 10. memorijal Milan Habrun u Bednji, natjecanje u Trebarjevu Desnom, pobjedom na II. županijskom natjecanju u “B” kategoriji plasirali su se na državno natjecanje.Izvrsnim postignutim rezultatima doprinjeli su slijedeći članovi: Damir Petrlić, Stjepan Časek, Božidar Bunić, Stanko Medved, Ivan Vrbanec, Željko Lacković, Mario Horvat, Mario Pukšić, Davor Bedeković, Darko Jakopec, Zvonko Klemenčić i Marijan Juriša. Uz postignute rezultate u zemlji vrijedno je zabilježiti i uspjehe koje ostvaruje ova sjajna natjecateljska ekipa na vatrogasnim natjecanjima izvan Republike Hrvatske.
U vrlo jakoj međunarodnoj konkurenciji u Oberwartu (Austrija) 3. srpnja varaždinska ekipa osvaja prva mjesta u “A” i “B” klasi, odnosno u klasi bronce i srebra, što je još jedan dokaz i priznanje kvalitete hrvatskog vatrogastva ali i visoke uvježbanosti varaždinskih vatrogasaca. Osim natjecatelja ovom su događaju nazočni bili i predsjednik DVD-a Varaždin Zvonko Biškup i tajnik Mirko Svetec.
Zadovoljstvo nam je istaći da i vatrogasna mladež postiže zapažene rezultate.Tako je na županijskom vatrogasnom natjecanju ženska ekipa mladeži osvojila u svojoj kategoriji prvo, a muška treće mjesto.
Za žensku ekipu nastupile su: Maja Lacković, Tea Brezovec, Ivana Grahek, Anja Petrlić, Danijela Tomašković, Ivana Mandir, Maja Mintas, Nina Oreški, Mirela Brezovec, Milica Brezovec i Anita Zadravec.
Muška ekipa bila je u sastavu: Mario Grahek, Ivica Cepanec, Miro Časek, Marko Pukšić, Matija Pukšić, Valentino Vugrek, Vjeran Lončar, Jurica Dukarić, Goran Šobak, Vedran Grahek, Goran Kušanić i Danijel Jagić. Pohvale zaslužuju i mentori: Ljiljana Ivančin, Zvonko Klemenčić i Željko Gajski koji s puno entuzijazma prenose svoja bogata iskustva na vatrogasnu mladež. Tome u prilog govore i slijedeći podaci. Natjecateljska ekipa uložila je mnogo truda, upornosti i više od 1000 sati rada na uvježbavanje ekipe, ne računajući kondicione treninge, pa stoga nije čudo što postiže zapažene uspjehe i osvaja brojna odličja. I ostali članovi Društva uključeni su u razne akcije. Spomenut ćemo samo neke. Sudjelovalo se kod gašenja požara, ispumpavanja vode, dežuralo se na varaždinskom groblju povodom Dana mrtvih, kod spaljivanja fašnika, na rock-koncertu Crni mačak i dr. U spomenutim aktivnostima ostvareno je preko 150 sati dežurstva.
Poznato je koliko varaždinski vatrogasci vole svoj Vatrogasni dom, lijepo uređeno prostrano dvorište i s koliko mara brinu o izlošcima u Muzeju hrvatskog vatrogastva.
Potrebne radove obavio je vrlo kvalitetno voditelj Muzeja gospodin Đuro Čovran. Sve više posjetitelja pokazuje interes za Muzej hrvatskog vatrogastva u Varaždinu, između ostalog i brojne strane delegacije iz svijeta. Ovaj puta spomenut ćemo izaslanstvo Britanske humanitarne udruge Operation Florian koji su, oduševljeni viđenim, poklonili Muzeju dvije vatrogasne kacige engleskih vatrogasaca, jednu staru i jednu novu.
Također nisu izostali ni uspjesi na obrazovnom planu i usavršavanju članstva. Ispit za vatrogasne suce položili su Damir Brezovec, Željko Gajski i Mario Horvat, a zvanje vatrogasac stekli su Jasenka Kraš, Damir Petrlić, Vesna Petrlić, Zdravka Plantak i Snježana Rušec.
“Od značajnijih događaja u 2000. godini treba spomenuti III. državno natjecanje vatrogasaca Hrvatske i IV. državno natjecanje vatrogasne mladeži Hrvatske održano u Varaždinu 23. rujna 2000. godine u organizaciji Gradske vatrogasne zajednice Varaždin. Varaždinski se vatrogasci dokazuju kao odlični organizatori i izvrsni domaćini”
Iako je došlo do otkazivanja ovog natjecanja gotovo preko noći ( naime, natjecanje je bilo zakazano za 25. kolovoz 2000. godine op.a.) i njegovog pomicanja na 23. rujan, varaždinski su vatrogasci spremno dočekali brojne natjecatelje iz cijele Hrvatske i obavili poslove oko organizacije natjecanja.
Od ostalih natjecanja izdvojit ćemo natjecanje vatrogasne mladeži Vatrogasne zajednice Varaždinske županije na kojem u kategoriji mladež – žene od 12 do 16 godina ekipa DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu zauzima drugo mjesto. Tim plasmanom ova ekipa ima pravo nastupa na Državnom natjecanju 2002. godine u Puli, gdje će zastupati Gradsku vatrogasnu zajednicu Varaždin i Vatrogasnu zajednicu Varaždinske županije.
Tijekom 2000. godine u Društvu nema niti jednog člana neispitanog vatrogasca što još jednom potvrđuje činjenicu o stalnom stručno-tehničkom usavršavanju članstva u vatrogasnoj struci, pa unapređenjem vatrozaštite mogu pomoći savjetom i poslužiti primjerom sistematskog rada mnogih generacija varaždinskih vatrogasaca. Uz kadrovsko i stručno osposobljavanje članstva ogromne napore Društvo ulaže u tehničko opremanje i nabavku vatrogasne opreme kako bi se što efikasnije moglo suprostaviti eventualnim požarima ili drugim nesrećama koje se mogu pojaviti. Naime, Upravni odbor Društva odlučio je prodati navalno vatrogasno vozilo TAM 130, a umjesto njega kupiti novo modernije vatrogasno vozilo marke Renault Mascot 130-60 s ugrađenom pumpom za visoke pritiske, koje više odgovara potrebama suvremenog gašenja požara.
Značajno je da se tijekom 2000. godine nastavilo sa školovanjem vatrogasnog kadra, posebno nakon izvršene kontrole rada DVD-a Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu od strane ovlaštenog djelatnika Policijske uprave varaždinske, pa su prema njegovom naputku donijete određene odluke o preustroju kao i smjernice za unapređenje rada interventne postrojbe. U skladu s tim iz postrojbe je izdvojeno 20 osposobljenih operativaca za interventna djelovanja, koji ujedno čine okosnicu postrojbe, a preostalih 13 članova čini pričuvni sastav. Vježbe interventne postrojbe izvodile su se tijekom mjeseca travnja i svibnja prema propisanim odredbama. Izradu plana i uvježbavanje postrojbe obavili su Željko Nagy, dozapovjednik DVD-a, u suradnji sa zapovjednikom DVD-a Damirom Brezovcem i zapovjednicima smjena Javne vatrogasne postrojbe grada Varaždina. Odrađeno je 14 sati teoretske nastave i 22 sata praktičnih vježbi, a obnovljeno je propisano gradivo i usavršena uvježbanost radnji prilikom intervencija. Na vježbe spašavanja i demonstracije gašenja požara s ručnim vatrogasnim aparatima bili su pozvani i mlađi članovi Društva koji su pokazali veliki interes za to. Provjera uvježbanosti postrojbe pokazana je na javnoj vatrogasnoj vježbi članica Gradske vatrogasne zajednice Varaždin 01. lipnja 2001. godine na zgradi Varaždinske županije.
Tijekom ljetnih mjeseci, a na zahtjev županijskog vatrogasnog zapovjednika organizirane su grupe za dislokaciju na otoku Hvaru. Dežuralo se od 01. do 15. srpnja i od 15. srpnja do 01. kolovoza. U razdoblju od 21. srpnja do 28. kolovoza 2001. godine svi članovi postrojbe DVD-a Varaždin bili su u pripravnosti, kako bi u slučaju potrebe mogli uskočiti u pripomoć Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Varaždina, pošto se njihova natjecateljska desetina u to vrijeme nalazila na 12. međunarodnom vatrogasnom natjecanju u finskom gradu Kuopiu, gdje bilježe novi uspjeh osvajanjem zlatne medalje.
Prema naputku zapovjedništva Gradske vatrogasne zajednice Varaždin organizirani su tijekom mjeseca svibnja pregledi protupožarnih aparata u niskim zgradama te pregledi protupožarnih instalacija u visokim zgradama u Ulici Ruđera Boškovića i Koprivničkoj ulici. Izvršena je kontrola 49 podzemnih hidranata, 46 protupožarnih aparata tipa S-9 te 92 zidna hidrantska ormarića. Zapisnici o obavljenim pregledima dostavljeni su Gradskoj vatrogasnoj zajednici Varaždin i Gradskom poglavarstvu grada Varaždina.
Dana 9. rujna organiziran je već tradicionalni 22. memorijal Mirka Kolarića st., na kojem je sudjelovala osamdeset i jedna natjecateljska desetina. Već uhodana organizacijska ekipa od 26 članova DVD-a Varaždin obavila je, korektno i na radost svih, sve potrebne pripremne radove, a sve aktivnosti osim otvaranja Memorijala odvijale su se ove godine na stadionu Sloboda, što se na kraju pokazalo vrlo praktično.
Posljednjih godina u DVD-u Varaždin djeluju tri natjecateljske desetine koje zastupaju ovo Društvo u sportskim aktivnostima. Natjecateljskim disciplinama aktivno se bavi 41 član, a ekipiranje natjecateljske desetine vrši voditelj. Tijekom 2001. godine sudjelovali su na 12 natjecanja s čak 15 desetina.
Što se tiče desetine ženske mladeži na županijskom vatrogasnom natjecanju, plasirale su se na drugo mjesto. Međutim, kako članicama ove desetine prelaze godine starosti koje su u zadanim okvirima za maksimalni početni zbroj bodova na natjecanju, vrši se postepeno pomlađivanje ekipe s ciljem da se na državnom natjecanju nastupi s maksimalno pripremljenom ekipom.
1. i 2. lipnja 2001. godine predstavnici društava Gradske vatrogasne zajednice Varaždin nazoćni su bili svečanom obilježavanju 125-te obljetnice Hrvatske vatrogasne zajednice održane u Sisku i otvorenju izložbe vezane uz povijest hrvatskog vatrogastva.
Uz spomenute aktivnosti natjecateljskih ekipa nije izostalo ni permanentno školovanje članstva, tako da su program osposobljavanja za vatrogasnog dočasnika ove godine uspješno završili slijedeći članovi Društva: Božidar Bunić, Jasenka Kraš, Damir Petrlić, Zdravka Plantak i Snježana Rušec. Isto tako program osposobljavanja za vatrogasca završili su: Miroslav Časek, Jurica Dukarić, Mario Grahek, Danijel Jagić, Goran Komes, Goran Kušenić, Vjeran Lončar, Andrej Meštrović, Danijel Pomper, Marko Pukšić, Marijan Stanković i Davor Vrbanić.
Od ostalih aktivnosti treba spomenuti rad na pripremama svih potrebnih radnji i zadataka vezanih uz Vatrogasnu olimpijadu 2005. godine , kojoj je domaćin grad Varaždin i Republika Hrvatska.
Tijekom 2003. godine velika pozornost posvećuje se i održavanju i uređenju Vatrogasnog doma u Varaždinu. Na prijedlog predsjednika Društva gospodina Zvonka Biškupa i uz suglasnost Upravnog odbora uređen je na katu apartman za goste i izvršena prenamjena ostalih prostorija pa je kancelarija DVD-a smještena u stare prostorije muzejske zbirke, a čajna kuhinja u nekadašnju sobu za goste. Značajna sredstva i dosta sati dobrovoljnog rada uloženo je u sanaciju i građevinsku rekonstrukciju postojećih prostorija, kao što je npr. preinaka vodovodnih instalacija i instalacija centralnog grijanja. Vrijedno je naglasiti da su gotovo sve radove izvršili sami članovi DVD-a dobrovoljnim radom uz dobru koordinaciju zapovjednika Damira Brezovca, koji je ovisno o stručnosti pozivao pojedine članove na obavljanje određenog posla. U toj akciji posebno su se istakli Marijan Stanković i Božidar Bunić kod zidarskih i keramičarskih radova, Josip Cepanec kod vodoinstalaterskih radova, Ivica Cesar kod električarskih, Stjepan Biškup i Mario Horvat u soboslikarskim radovima te Mario i Marko Pukšić kod preinake centralnog grijanja. U pojedinim fazama sudjelovalo je još 11 članova, a sve radove nadgedao je predsjednik Društva Zvonko Biškup.
Aktivnost članova nije izostala ni u brojnim vatrogasnim natjecanjima pa ćemo pobrojiti one značajnije. Na 23. memorijalu Mirka Kolarića st., održanom 8. lipnja 2002. godine nastupile su 53 natjecateljske desetine od čega 5 desetina žena, 13 desetina muških “B” i 35 desetina muških “A”. Uz organizacijski odbor na pripremi i organizaciji Memorijala radilo je 54 vatrogasaca od čega je 37 članova i članica Društva i 7 sudaca, a pomoć je pružilo i 17 sudaca iz drugih dobrovoljnih vatrogasnih društava.
Osim toga, natjecateljske desetine sudjelovale su na Memorijalu Stjepana Đure Deželića, Memorijalu Milana Habruna u Bednji, Kupu Novog Marofa, na 19. kupu Posavine u Trebarjevu Desnom, na natjecanju Gradske vatrogasne zajednice Varaždin i dr. Uz natjecanja u zemlji odazvali su se na već tradicionalne vatrogasne susrete i natjecanja u Austriji, Njemačkoj i Sloveniji. Na natjecanju u Eisenstadtu (Željezno) u Austriji uspješno je nastupila muška “B” desetina, gdje osvaja 1. mjesto u srebru i pehar i 2 mjesto u bronci.
Na natjecanju u Škofjoj Vasi u Republici Sloveniji nastupila je mješovita natjecateljska desetina “A” i “B” i u ukupnoj konkurenciji zauzela je 16. mjesto.
U Kampu vatrogasne mladeži u Fažani boravilo je 13 djevojaka što su se pripremale za 5. državno natjecanje vatrogasne mladeži u Puli koje na organiziranom probnome natjecanju osvajaju 2. mjesto.
Sva nabrojena vatrogasna natjecanja kao i ostale akcije izuzetna su prilika za provjeru vlastite pripremljenosti na polju vatrozaštite, a ujedno predstavljaju određeni poticaj za daljnje napredovanje kako u održavanju tako i u povećanju fizičke kondicije članstva.
Od ostalih radova treba spomenuti radove vezane uz uređenje vatrogasnog dvorišta, čišćenje spremišta i garaža te selekciju opreme i odvoz otpada u kojem sudjeluje sedam članova. Na dobrovoljni rad u Domu i dvorištu utrošeno je 350 sati.
Već tradicionalno dobra suradnja s prijateljskim društvom u Škofjoj Vasi nastavljena je i ove godine pa se i danas pamti dobro organiziran izlet u Republiku Sloveniju.
Zahvaljujući razumijevanju sponzora i donatora, Grada Varaždina, Gradske vatrogasne zajednice Varaždin, Vatrogasne zajednice Varaždinske županije i vlastitih sredstava u ovoj je godini obnovljena vatrogasna oprema nabavom novog suvremenog vatrogasnog vozila Renault Mascot 130-60 koje je svoju promociju imalo u vrijeme dežurstva na varaždinskom groblju povodom Svih Svetih, dok je službena primopredaja vozila obavljena povodom Dana grada Varaždina i blagdana Sv. Nikole te 20-te godišnjice uspješne suradnje Gradske vatrogasne zajednice Varaždina i Gasilske zveze Celje. Svečanom činu primopredaje nazočni su bili brojni uzvanici, vatrogasni dužnosnici i počasni predsjednik DVD-a Varaždin gospodin Josip Selec. Tom prigodom izvedena je kratka pokazna vježba u kojoj su demonstrirane mogućnosti nove opreme i uređaja ugrađenih u novo navalno vozilo. Vježbu su osmislili zapovjednik DVD-a Varaždin Damir Brezovec, zamjenik zapovjednika Željko Nagy i zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Varaždina gospodin Ivica Labaš. Potrebno je napomenuti da je nadogradnju vozila i dodatne opreme obavila domaća firma „Metal Vuraić“ iz Brezničkog Huma.
Kupnjom 21 kompleta novih radnih vatrogasnih odora, potpuno su propisno uniformirani svi operativci, što je bilo vidljivo i prilikom postrojavanja vatrogasaca prigodom primopredaje novog vatrogasnog vozila. Za potrebe i modernizaciju kancelarijske djelatnosti nabavljeno je novo PC računalo sa štampačem.
Brojno članstvo okuplja se petkom u večernjim i nedjeljom u prijepodnevnim satima u društvenom klubu gdje se u ugodnom ambijentu razmjenjuju iskustva, prepričavaju doživljaji, sjećanja i planiraju naredni zadaci.
Jubilarna 140-ta godišnja skupština održana je 27. ožujka 2004. godine u prostorima V. osnovne škole u Varaždinu. Nazočni su bili brojni ugledni gosti: predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice mr.sc.Teodor Fricki, gosti iz slovenskog prijateljskog Dobrovoljnog vatrogasnog društva Škofja Vas na čelu s počasnim predsjednikom Rudijem Ravnakom, predsjednik Gradske vatrogasne zajednice Varaždin gosp. Vladimir Štuhec dipl. iur., dopredsjednik Vatrogasne zajednice Varaždinske županije gosp. Antun Kos dipl.oec., počasni članovi DVD-a Varaždin, te brojno članstvo i vatrogasna mladež.
U Izvještaju o radu Društva u protekloj. godini iskazani su postignuti rezultati i to: u preventivnom djelovanju na području grada Varaždina posebno u strogom centru grada, gdje je obavljen pregled ispravnosti podzemnih hidranata, u akcijama gašenja požara na dislokaciji na otoku Hvaru u mjestu Sučuraj, te jednog šumskog požara, dok su najvrjedniji rezultati ostvareni u vatrogasnim natjecanjima u zemlji i izvan nje. Već tradicionalno Društvo je bilo domaćin i organizator 24. memorijala Mirko Kolarić st., koji iz godine u godinu po broju sudionika prerastva u svehrvatsko vatrogasno natjecanje. Na ovom Memorijalu sudjelovale su 72 natjecateljske desetine iz 10 županija od toga 57 muških i 15 ženskih desetina, a natjecanje je pratilo 24 suca. Od ostalih značajnijih rezultata postignutih na vatrogasnim natjecanjima izvan Hrvatske, spomenut ćemo sudjelovanje na Kupu u Jennersdorfu (Burgenland, Austrija), gdje muška “B” desetina osvaja 1. mjesto u klasi bronca. Od domaćih natjecanja zapaženi rezultati postignuti su na Županijskom vatrogasnom natjecanju u Lepoglavi, zatim na Kupu bana Jelačića u Zaprešiću i dr.
Tradicionalno je obilježen vatrogasni patron Sv. Florijan i Dan vatrogastva, a nije izostalo ni hodočašće u Mariju Bistricu. Od ostalih radova potrebno je istaknuti dobro organizirani dobrovoljni rad varaždinskih vatrogasaca u koji je uloženo dosta dobrovoljnih sati rada pa su tako srušili stari objekt u vatrogasnom dvorištu i obavili sve potrebne radove za početak izgradnje višenamjenskoe dvorane kao što su: sanacija terena za novogradnju, postavljanje plastičnih cijevi za odvod u temelj objekta, postavljanje limarije na krovištu novogradnje. Obavljen je iskop i postavljanje istalacije za odvod oborinskih voda te pripremljen kanal za telefonske instalacije. Ukupni doprinos u radovima izvedenim uz pomoć vatrogasaca Javne vatrogasne postrojbe grada Varaždina iznosi vrijednosti preko 100.000,00 kuna.
I dalje se vodi briga o permanentnom usavršavanju članstva, pa je tijekom protekle godine 10 članova steklo zvanje vatrogasac I. klase.
Dobrovoljno vatrogasno društvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu djeluje danas u okviru Gradske vatrogasne zajednice Varaždin (od 1993.) kao najstarije matično društvo.
Povodom 140-tog društvenog jubileja, a najviše za potrebe predstojeće Vatrogasne olimpijade, kojoj je domaćin Varaždin 2005. godine, DVD Varaždin gradi novi višenamjenski objekt koji će svečano biti otvoren 19. lipnja 2004. godine u sklopu programa obilježavanja ovog vrijednog jubileja varaždinskog vatrogastva, uz nazočnost predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, u pratnji visokih državnih, županijskih , gradskih i vatrogasnih dužnosnika.
Od vatrogasnih vozila Društvo danas ima dva vatrogasna vozila i to: kombinirano navalno vozilo Renault Mascot 130-60 i kombi vozilo Renault Master.
Svojom 145 godišnjom vatrogasnom tradicijom i iskustvom varaždinski vatrogasci dokazuju da su tehnički i organizaciono osposobljeni za efikasniju, moderniju intervenciju u svakoj situaciji i u svakom trenutku. Sve to postavlja pred Društvo još odgovornije i složenije zadatke, u stalnoj opasnosti od mogućih požarnih, elementarnih i drugih opasnosti.
Ttradicija varaždinskog dobrovoljnog vatrogastva, koja je kao dobrovoljno organizirana snaga naprosto utkana u narod ovog kraja, najvrijednije je priznanje, ponos i poticaj njegovu članstvu i želja da se ustraje na zadacima koje su tolike generacije varaždinskih vatrogasaca neumorno njegovale tijekom 145 godina.
Izvor:
1. Grupa autora: Zbornik hrvatsko vatrogastvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu – Kolijevka hrvatskog vatrogastva 1864. – 1994., Varaždin 1994
2. Biserka Vlahović: Dobrovoljno vatrogasno društvo Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu - Kolijevka hrvatskog vatrogastva 1864. – 1999., Knjiga II, Varaždin 1999.
Obrada: Jasenka Kraš